Je li pjegavi arum otrovan?

Pjegavi arum, u botaničkom žargonu poznat kao Arum maculatum, ima upečatljiv izgled i stoga je neobičan i dekorativan. Osim toga, laka je za njegu u uzgoju i stoga je lako mogu uzgajati i početnici u njezi biljaka. Međutim, ako ga želite posaditi u vrtu, trebate osigurati sigurnost – jer je arum opasan.

Toksičnost

Pjegavi arum je vrlo prisutan u svim dijelovima biljke jako otrovan. Čak i branje ili rezanje bez odgovarajuće zaštite može dovesti do iritacije kože. Za to su zaslužni kristali kalcijevog oksalata i vruće tvari u soku. S jedne strane već iritiraju kožu. S druge strane, stvaraju sitne ozljede kroz koje mogu prodrijeti preostali toksini iz biljnog soka. Oni zauzvrat stvaraju daljnju iritaciju.

No, to nikako nisu jedine opasnosti koje arum može predstavljati.

Bobice i gomolji

Bobice pjegavog arum privlačne su nekim životinjama i maloj djeci zbog svoje boje i oblika. Goveda na ispaši, ptice ali i psi, zečevi i zamorci mogu ih zamijeniti za jestivo bobičasto voće i tako se otrovati.

No, daleko najveća opasnost dolazi od gomolja od aruma. Jer u njima je koncentracija toksina najveća. Ako životinje kopaju i dođu u dodir s gomoljem ili sokom iz njega, to može brzo postati vrlo opasno za njih. Čak i ako ne jedu gomolj izravno, oštećuju sok na šapama i krznu Ako uđe u njega, otrovan je i postaje simptomi trovanja čak i pri čišćenju šapa ili krzna može izazvati.

Suhi i svježi

Osušeni arum manje je toksičan i opasan od svježih dijelova biljke. Ako su se isjeci već osušili na kompostu i djelomično se razgradili, predstavljaju manji rizik od živih biljaka.

Simptomi

narod

Kada ljudi progutaju dijelove biljke arum ili bobice ili dođu u kontakt sa sokom, u nekim slučajevima to prođe nezapaženo. Procjenjuje se da 60 posto ne pokazuje nikakve simptome. Ako se pojave simptomi trovanja, mogu se pojaviti na sljedeće načine:

Iritacija sluznice:

• Upala
• suhoća
• Pukotine
• Bolan osjećaj
• peckanje
• Crvenilo
• Oteklina
• povećana proizvodnja sluzi
• gluhoća

Iritacija kože na kontaktnim točkama:

• Crvenilo
• Oteklina
• Razvoj topline
• Osip
• svrbež
• Spaliti

Gastrointestinalne tegobe nakon uzimanja dijelova ili bobica arum:

• Mučnina do točke povraćanja
• proljev
• Bol u trbuhu ili bol u trbuhu
• Nadutost
• grčevi

Ako je pjegavi arum prisutan u vrtu, a odrasla osoba pokazuje znakove trovanja nakon kontakta ili dijete nakon nekontrolirane igre, treba ga odmah obavijestiti liječnik biti tražen. Također ga treba obavijestiti da postoji moguće trovanje arumom. Na taj način liječnici mogu brže poduzeti odgovarajuće protumjere. Na taj način se mogu ciljano izbjeći teže posljedice trovanja odraslih i djece.

životinje

Pjegavi arum posebno je opasan na pašnjacima. Može čak značiti i smrt za konje, goveda, ovce i slično. Međutim, znakove trovanja često je teže prepoznati kod životinja, jer obično mogu biti raznolikiji i manje uočljivi. Osim toga, bolesna životinja često pokušava sakriti bolesti. Stoga, kućne ljubimce i domaće životinje treba vrlo pažljivo pratiti.

Simptomi trovanja arumom uključuju:

• Nemir ili apatija
• nagle promjene u ponašanju ili abnormalno ponašanje
• nadut i/ili tvrd želudac
• Nadutost ili izlazni vjetrovi
• Šmrkanje, slinjenje i „prazno žvakanje“, odnosno pokreti žvakanja bez prethodnog konzumiranja hrane, ukazuju na mučninu
• Povraćanje
• proljev

Iako ovi znakovi mogu ukazivati ​​i na druge i manje hitne probleme, kao što su netolerancija hrane ili zaraza parazitima, uzrok treba odmah razjasniti. Kao što je spomenuto na početku, trovanje arumom može biti kobno za životinje. zato brzo djelovanje pitao.
Također iritacija kože i sluznica, kao što su crvenilo, oteklina i osip Upala ukazuje na reakcije koje su mogle biti uzrokovane pjegavim arumom dođi. Ako postoji bilo kakva sumnja na gutanje aruma ili kontakt s njim, treba provjeriti barem sluznicu. Preporučljivo je naučiti ovu kontrolu sve životinje što je ranije moguće i pozitivno je povezati. To olakšava kasnije, primjerice, provjeru zuba i očiju na bolesti, oštećenja i strana tijela.

Prva pomoć

Najvažnija mjera prve pomoći je odmah posjetiti ili nazvati liječnika ili veterinara. Nije dokazano da mjere poput ispiranja zahvaćenih područja i infuzije mlijeka ili aktivnog ugljena imaju učinak.
Važna je odgovarajuća terapija. Stoga medicinsko osoblje uvijek treba obavijestiti da su pjegavi arum ili druge otrovne biljke u dohvatu ili su čak bile u kontaktu s njima. To omogućuje ciljano liječenje oboljelih.

Zaštitne mjere

Ako je biljka otrovna, trebala bi biti sigurna za kućne ljubimce i ljude - posebno djecu - nedostupan biti ili čak ne biti zasađen na imanju ili na pašnjaku. No, čak ni tada nije isključeno da se arum ili neka druga opasna biljka može širiti u svom zelenom. Razmnožavanje se često odvija putem klizača, puhanih ili odnesenih sjemenki.
Iz tog razloga treba slijediti sljedeće korake ili mjere opreza:

1. Obavijestite o otrovnim biljkama i pripremite slike

Teško da se itko može sjetiti svih biljaka koje mogu biti opasne za ljude i divlje životinje ili kućne ljubimce. Slike i kratki opisi pomažu u održavanju pregleda.

2. Tjedne ili dvotjedne provjere

Vaš vlastiti vrt, prostor za vježbanje i ispašu za kućne ljubimce ili domaće životinje treba redovito provjeravati. U vrtu se ionako obično primjećuju nove biljke i trava. Nepoznate izrasline mogu se odmah ukloniti.

3. Odgoj i dresura životinja i djece

Barem se psi mogu dresirati kroz obuku otrovnih mamaca da ništa ne gutaju na otvorenom. Djecu treba više puta upozoravati da ne dodiruju navodne bobice ili strane predmete i ne stavljaju ih u usta. To ne samo da smanjuje rizik od trovanja, već i rizik od gutanja parazita ili patogena. Sve dok ova edukacija ili obuka još nije sigurna, kućne ljubimce i djecu treba nadzirati.

4. Samozaštita od izravnog kontakta

Svatko tko radi u vrtu i rukuje biljkama trebao bi barem nositi nepropusne rukavice. Na taj se način može izbjeći izravan kontakt s kožom.